Filip Kovačević: Internacionala za 21. vijek (kolumna)

 Prije tačno deset godina, neoliberalni kapitalistički sistem je upao u ozbiljnu i terminalnu krizu. Sveopšti kolaps je zaustavljen, ali samo privremeno. Političke vrhuške su “socijalizovale” gubitke tj. prebacile su ih na leđa običnih građana. Umjesto da dugove vraćaju oni koji su ih svojim poročnim ponašanjem napravili, dugove su sada morali vraćati svi. Državni intervencionizam, definisan kao najveće ideološko zlo kada se radi o potrebama građana, je postao vrlo prihvatljiv kada se tiče milijardera.

Ali kako će vraćati dugove oni koji su i prije krize jedva sastavljali kraj sa krajem? Društvena agonija siromašnih slojeva društva se zbog toga ubrzala i poprimila dramatične razmjere. Jaz između bogatih i siromašnih je dostigao morbidne proporcije: 1 odsto svjetske populacije posjeduje više nego ostalih 99 odsto.

U isto vrijeme, ništa nije suštinski urađeno da se otklone uzroci krize i omogući pravednija raspodjela društvenih resursa. Globalne ekonomske institucije, kao što su Međunarodni monetarni fond i Svjetska banka, nastavile su da zahtijevaju sprovođenje neoliberalnih politika privatizacije i smanjenja državne potrošnje za socijalna davanja kao da se nije pokazala njihova pogubnost po kvalitet života i opštu sigurnost građana. Posebno su sprovodili decenijski cilj da na svakom koraku unize i unište sve što bi iole moglo podsjećati na socijalističku alternativu kapitalizmu. Sve to je dovelo do enormnog povećanja nezaposlenosti i psihološkog očaja. Nije, naravno, trebalo dugo da se stvori plodno tlo za bujanje desničarske populističke demagogije.

Donald Tramp, Viktor Orban, Mateo Salvini, Tereza Mej, itd. su politički efekti razlaganja neoliberalnog kapitalizma i politike “spržene zemlje” koju je nametnuo. Osokoljeni propašću sovjetskog globalnog projekta, neoliberalni ideolozi su vjerovali da mogu da pokore svijet i zaustave dalji duhovni razvoj čovječanstva. To je bila suština ideje “kraja istorije”. Ova perfidna iluzija je dovela do desetina miliona mrtvih i raseljenih dok je, konačno, događaji posljednih godina nisu raspršili. Uz snažan otpor tradicionalnih protivnika, Rusije i Kine, neoliberalizam je, poslije poraza Hilari Klinton na predsjedničkim izborima 2016. godine, ozbiljno uzdrman i u samom svom centru, u SAD-u.

Jasno je, naravno, da su desno-populistički i autoritarni režimi lažna i nedopustiva alternativa neoliberalnom kapitalizmu jer oni niti mogu niti žele da garantuju univerzalnost elementarnih ljudskih prava i sloboda. Da bi opstali, ovi režimi usmjeravaju postojeća klasna sukobljavanja na polje identiteta, pa se “drugi i drugačiji” pretvaraju u neprijatelje, a društvo namjerno polarizuje po etničkom ili rasnom principu. Domaća sirotinja i nesrećnici se huškaju na nesrećnike-imigrante dok korumpirana politička kamarila na vlasti, iza dimne zavjese nemira isprovociranih od strane operativaca obavještajne službe, nesmetano puni svoje džepove državnim resursima.

Ovakvo, prilično negativno stanje stvari se može prevazići samo direktnom akcijom. Zbog toga je izuzetno važan prošlonedjeljni poziv Janisa Varufakisa, poznatog ekonomiste i bivšeg grčkog ministra finansija, koji sada predvodi Pokret za demokratiju u Evropi (DIEM25), na ujedinjavanje globalnih ljevičarskih snaga. Američki senator Berni Sanders koji je još uvijek najprogresivniji američki političar, iako se ozbiljno kompromitovao dajući javnu političku podršku Hilari Klinton pred same predsjedničke izbore, je poziv prihvatio. Vrlo je moguće da će se i mnogi drugi ljevičarsko orijentisani političari, uključujući i novoizabranog predsjednika Meksika, Andresa Manuela Lopeza Obradora, priključiti ovoj inicijativi. To bi već u neko skorije vrijeme moglo da vodi formiranju jedne nove Internacionale, Internacionale za 21. vijek. Kako navodi Varufakis, ako i kapitalisti i nacionalisti (što je paradoksalno) imaju svoje formalne i neformalne međunarodne organizacije i skupove, tim se prije ljevičari, koji su i teorijski i praktično izvorni internacionalisti, moraju organizovati na globalnom nivou.

To je posebno važno u predvorje početka kampanje za izbore za Evropski parlament koji će se održati u maju 2019. godine. Ovi izbori će, jasno je već sada, odlučiti sudbinu tj. život ili smrt Evropske unije.

Objavljeno u crnogorskom nezavisnom nedjeljniku Monitor, 21.09.2018.