Filip Kovačević: Ko ubije Spartaka, dobije Cezara (kolumna)

Za desetak dana će se privesti kraju još jedna globalna saga. Predsjednički izbori u SAD-u. U neprekinutom nizu četvorogodišnjih izbora od 1788. godine, Amerika će dobiti svog jubilarnog 45-tog predsjednika ili, po prvi put, predsjednicu. Ni ratovi ni velike krize koje su na drugim kontinentima dovodile do radikalnih promjena na političkoj mapi, do raspada i stvaranja imperija i država, nisu uspjeli da skrenu izborni mehanizam sa Ustavom zacrtanog kursa. Proizvod liberalne koncepcije političkih odnosa, sa već na samom početku dodatih deset amandmana o građanskim pravima i slobodama, američki Ustav je do sada izdržavao test novih političkih i ekonomskih okolnosti, kako u okviru same države, tako i izvan nje. To se odnosilo i na sam tok predsjedničkih izbora, kao i na priznavanje izbornog rezultata.

Iako su najmanje dva puta do sada postojale osnovane sumnje da su izbori bili „pokradeni“ u korist jednog kandidata (a posljednji put je to bilo ne tako davno na izborima 2000. godine između Džordža Buša mlađeg i Ala Gora), uvijek bi kandidat koji je zvanično proglašen za gubitnika priznavao poraz. Po prvi put na ovim izborima, to možda neće biti slučaj.

Donald Tramp je, u nedavnoj debati sa protivkandidatkinjom Hilari Klinton, izjavio da će razmisliti da li će, u slučaju da izgubi, prihvatiti da se povuče, jer je, po njegovom mišljenju, čitav izborni proces „namješten“. Ova tvrdnja je u skladu sa populističkim imidžom autsajdera koji je Tramp izgradio tokom kampanje i koji mu je donio toliku prednost nad ostalim republikanskim kandidatima i popularnost u široj javnosti. Iako je absurdno da se jedan milijarder koji je odrastao u luksuzu i izobilju predstavlja kao glas ugnjetenih i marginalizovanih, to što skoro cijelokupni politički, obavještajni i medijski establišment otvoreno radi protiv njega je znak da Tramp predstavlja snažnu ideološku prijetnju statusu kvo. Naime, u korupciji i prljavim radnjama ogrezla liberalna oligarhija je suočena sa tradicionalističkim poimanjem politike i liderstva gdje vođa „na bijelom konju“ dolazi niotkuda da spasi narod. Otuda i realan afinitet između Trampa i Putina, kao i drugih tradicionalističkih političkih lidera koji jačaju kroz cijelu Evropu. Dekadentna oligarhija koja je okrutno osujetila mogućnost prijeko potrebnih sistemskih promjena sa strane ljevice, predstavljene u predsjedničkoj kampanji Bernijem Sendersom, sada biva fatalno urušavana sa strane desnice. Ona je ubila Spartaka, ali će joj Cezar doći glave.

Zbog toga nema sumnje da se nad američkim političkim sistemom nadvila teška kriza, najveća od građanskog rata 60tih godina 19. vijeka. Ona se ne može razriješiti pobjedom Hilari Klinton na izborima, pa čak i u slučaju da Tramp odmah prizna poraz. Milioni Amerikanaca čiji životni standard konzistentno opada u zadnje dvije decenije i koji stoga postaju sve svjestniji prevarne iluzornosti liberalnih obećanja o pravima na „život, slobodu i traženje sreće“ zahtijevaju temeljne promjene. Studenti grcaju u dugovima za školarinu i teško nalaze zaposlenje. Mnogi rade dva posla da bi se prehranili. Stanarina i namirnice dramatično poskupljuju. Žitelj svakog većeg američkog grada u toku svakodnevnih aktivnosti postaje svjedok sve većeg broja beskućnika, bolesnih, izgubljenih, degradiranih u svojoj ljudskosti, koji spavaju u kartonskim kutijama na golom pločniku. Beznađe i besmisao. A putevi progresivnih političkih promjena su blokirani sistemom na umoru.

Nije zato čudno što dolazi do zaoštravanja na međunarodnoj sceni. Što se američki vojno-industrijski kompleks užurbano priprema za nove ratove. Što se istočna Evropa militarizuje, a Bliski istok morbidno prekopava granatama i bombama (u tandemu sa geopolitičkim saveznicima i oponentima). Zar nije naučena lekcija Ruske Imperije i Sovjetskog Saveza? Izvoz krize ratovima može biti samo kratkotrajni predah koji ubrzo izaziva još dublje strukturalne poremećaje.

Ukoliko liberalni establišment nastavi destrukciju ljevičarskih snaga, i poslije Trampa će biti neki novi Tramp. Staloženiji, perfidniji, hladnokrvniji, mlađi. Pobjednik.

Objavljeno u nezavisnom nedjeljniku Monitor, 28.10.2016.