Reagovanje Nemanje Labana na tekst Kristijana Dukaja

Iako smo do sada više puta kazali, nije suvišno po ko zna koji put ponoviti da su evropske integracije i put ka eventualnom članstvu u NATO dva odvojena procesa, te da učlanjenje Crne Gore u NATO ne ubrzava put ka učlanjenu u EU. Da se radi o dva kompatibilna procesa, onda bi Turska odavno bila članica EU ili npr. Albanija. U prilog ovoj tezi ide i činjenica postojanja zemalja članica EU koje nisu u NATO savezu. Dakle, govoriti o tome da se Crna Gora dobijanjem pozivnice za NATO približila EU dok Evropski parlament u usvojenoj Rezoluciji o Crnoj Gori i ne pominje dobijanje pozivnice, je više nego besmisleno i samo postoji u domenu ponavljanja ispraznih fraza.

Što se ekonomske situacije tiče, potpuna je neistina da će nakon eventualnog ulaska u NATO Crna Gora poboljšati standard i povećati strane investicije. Opet ćemo navesti primjere: u Albaniji je nakon ulaska u NATO opao stepen životnog standarda i smanjena je stopa stranih investicija. Hrvatska se takođe suočila sa smanjenim brojem stranih investicija i padom životnog standarda nakon ulaska u NATO. Međutim, s obzirom da se ne bavimo floskulama i neistinama, bitno je navesti da ekonomski parametri nisu uopšte povezani sa članstvom u NATO, te da ekonomski razvoj uopšte ne zavisi od toga da li je država članica NATO-a ili nije. Primjere možemo naći i kod onih država koje su ekonomski jake ili srednje razvijene sa respektabilnom turističkom ponudom, a nisu članice NATO-a, ili kod onih država koje su članice NATO-a a nalaze se pred bankrotom, kakav je primjer Grčke.

Pošto smo vidjeli da članstvo u NATO ne utiče ni na kakvu ekonomsku stabilnost, još manje će uticati na sigurnost i bezbjednost. Svjedoci smo da je zadnjih deset godina sve više terorističkih napada na države članice NATO-a to: Belgija, Francuska, Turska, Velika Britanija itd., a sve zbog vršenja agresija i “mirovnih” misija NATO-a u islamskim zemljama. Postavlja se logično pitanje: da li je i nama potrebno da budemo nečija meta pa da sjutra neko izvrši bombaški napad na našoj teritoriji? Iskreno, ja to ne bih volio, i ne želim da moja država bude bilo čija meta! A članstvo u NATO je ništa drugo do crtanje mete.

Sa kolegom Dukajem sam saglasan da je raspad SFRJ bio strašno tragičan i sa ogromnim brojem žrtava. No, današnji bilans stanja nam jasno govori kome je odgovarao raspad jedne razvijene države koja je njegovala istinsku socijalnu pravdu – SFRJ. To svakako nisu zavađeni narodi čije su porodice ostale zavijene u crno bez obzira kojoj vjeri pripadali. Lako je naslutiti koje strane garniture su unaprijed imale zacrtan koncept razbijanja SFRJ. Bombarodvanje SRJ je tek primjer NATO agresije, što je jedna od lekcija koju bi neko ko studira međunarodno pravo i diplomatiju trebalo da zna. Bombardovanje bez ikakvog pravnog osnova, bez saglasnosti Savjeta bezbjednosti UN je samo pokazalo da za američke i NATO interese ne postoji ni pravo ni diplomatija. Iz svega je lako zaključiti da gdje god je kročila NATO čizma nastao je haos, opšti rat, uništavanje država. A niko za to ne odgovara, niko ne odgovara za civile, nevine žrtve, bile one iz SRJ, Avganistana, Iraka, Libije, Sirije ili nekog drugog mjesta. Tako da ako ko krši ljudska prava to je upravo NATO i svi argumenti pobijaju naslov Vaše kolumne da je NATO garant ljudskim pravima. Jedan primjer nećete naći kojim biste tu tezu mogli dokazati.

Zato, jedina prava opcija, uvaženi kolega, za našu zemlju, jeste neutralnost. Zbog čega neutralnost? Zato što nećemo biti meta ni jednih, a ni drugih, zato što ćemo graditi sa svim zemljama dobre i prijateljske odnose, nećemo trošiti novac na razne članarine u savez već ćemo taj novac uložiti u industriju, privredu, zdravstvo, obrazovanje, infrastrukturne projekte itd. Bitno je napomenuti da nijedna zemlja koja je neutralna nije bila meta ni Islamske države ni drugih terorista. Neutralnost će nam garantovati EU samim činom pristupanja poštujući tzv. irsku klauzulu Lisabonskog sporazuma kojom se garantuje da napad na jednu zemlju članicu EU je napad na cijelu EU, te da je svaka članica EU dužna da zaštiti drugu napadnutu državu bez obzira da li je ona u nekom vojnom savezu ili nije. Ostalo je jedno otvoreno pitanje na koje kolega Dukaj nije bio konkretan, a to je: od koga Crnoj Gori prijeti opasnost u regionu ako smo okruženi sa tri države NATO članice, jednom koja je pod međunarodnim i drugom koja je pod američkim protektoratom i na kraju sa još jednom državom koja je potpisala sporazum o uzajamnoj saradnji sa NATO?

I na kraju, navodeći demokratske standarde savremene civilizacije, vladavinu prava i slobodne izbore koje je pomenuo kolega Dukaj, bitno je naglasiti da je za jedan takav demokratski ambijent nužno raspisivanje reFERenduma, gdje će se čuti glas građana: da li žele Crnu Goru u NATO savezu ili ne. O tome nikako ne mogu niti smiju odlučivati poslanici u crnogorskom Parlamentu.

Piše: Nemanja Laban, predsjednik Asocijacije studenata i omladine PzN-a